Učenicima koji slušaju vjeronauk pričao je o svom zarobljeništvu od strane isilovaca u Jemenu. Njegovo iskustvo vjere i neprestanog razgovora s Bogom u molitvi dalo mu je snage da preživi svaki od nadolazećih 557 dana u mračnoj sobi s povezom na očima, usprkos teškom dijabetesu od kojeg je bolovao i svim strahotama koje je proživljavao. Stoga je našim učenicima naglašavao važnost molitve kao hrane za snagu i moral, ali i lijeka za dušu i oprost. Upravo je snažna osobna molitva, ali i molitva cijeloga svijeta bila razlog njegova preživljavanja. Mladi su bili iznenađeni optimizmom i radošću kojom je zračio prepričavajući Božje čudo molitve. Na kraju nas je uz blagoslov pozvao da nesebično opraštamo svaku nepravdu koja nam je nanesena te da posebno molimo za one kojima opraštamo.